Ložišća

Ložišća su izabrala svoj položaj na vrlo strmom kamenom proplanku. Kamene kuće nižu se jedna nad drugom uz kose strme ulice, koje idu iz duboke udoline do uvrh mjesta. Kamena južna pročelja okrenuta su suncu. Na njima su nizovi malih prozora nad prostranim podrumskim vratima. Ulazak u kuću obično je sa sjeverne strane na zidu koji je ukopan u brdo, tako da se izravno bez mnogo stepenica i visokih surala ulazi u sobe.

Do vrata su obično drvene stepenice koja vode u potkrovlja, uzdignuta sa južne strane slikovitim dvostrešnim luminarima, gdje je bilo ognjište , središte stare Bračke kuće. Uokolo zidova postavljene su kamene konzole. One pod prozorima služila se da se na njih postavi drvena prostirka na kojoj su se sušile smokve, bajami i druge plodine marljivih ložiških težaka. One konzole pod strehom nosači su kamenih oluka što odvode vodu u izdubene studence. Sve je ovdje kamen do kamena i kamen na kamenu. Visoke prostrane dvokatnice na obronku , i malene kamene prizemnice pri vrhu proplanaka. Ložišća su spomenik surove zbilje bračkog krša, čudna izbora njihovih mještana da živac kamen, škrip i škrapa budu temelji njihovih nastamba da bi bilo prostora za vrt u dolu, maslinik i vinograd na donekle obradivim površina po proplancima. Ložiščani su vjekovima trijebili kamne , stvarali neizbrojive gomile kamenja i zidali terasaste vlake, vječno na kršu otimali komadićke zemljišta.

Veleposjednici su i ovdje do agrara imali najveća i najbogatija zemljišta, a težaci su pod teškim uvijetima u zakup obrađivali njihove vinograde, dajući im dvije petine ploda. Taj „harač“ zove se „ na zlu pet“ i po zlu se spominje i do danas.